Degradacija tla

Tanja Folnovic

Degradacija tla ili pad kvalitete tla uzrokovan ljudskim aktivnostima, bio je veliki globalni problem tijekom 20. stoljeća, a ostat će visoko na međunarodnom planu i u 21. stoljeću. Važnost degradacije tla istaknuta je među ostalim globalnim pitanjima, zbog utjecaja na svjetsku sigurnost hrane i kvalitetu okoliša. Velika gustoća naseljenosti nije nužno povezana s degradacijom tla; već ono što stanovništvo čini tlu, a što određuje opseg degradacije. Ljudi također mogu biti jedni od sredstava u smanjenju trenda degradacije. Međutim, oni moraju biti zdravi i politički i ekonomski motivirani da se brinu za tlo, jer egzistencijalna poljoprivreda, siromaštvo i nepismenost mogu biti važni uzroci degradacije tla i okoliša. Degradacija tla može biti u smislu gubitka stvarne ili potencijalne produktivnosti ili iskoristivosti, te kao posljedica prirodnih ili antropskih čimbenika (erozija vodom i vjetrom, salinizacija, pokorica, zbijenost); označava pad u kvaliteti tla ili smanjenje njegove produktivnosti. U kontekstu produktivnosti, degradacija tla je rezultat neusklađenosti između kvalitete tla i njegovog korištenja. Mehanizmi koji pokreću degradaciju tla uključuju fizikalne, kemijske i biološke procese. Fizikalni proces je pad strukture tla, što dovodi do stvaranja pokorice, zbijanja, erozije, širenja pustinja, anaerobizma, zagađenja okoliša i neodrživog korištenja prirodnih resursa. Kemijski procesi uključuju zakiseljavanje, ispiranje, zaslanjivanje, smanjenje kapaciteta zadržavanja kationa i osiromašenu plodnost. Biološki procesi uključuju smanjenje ugljika i smanjenje kopnene bioraznolikosti. Struktura tla je važno svojstvo na koje utječu sva tri degradativna procesa. Dakle, degradacija tla je biofizikalan proces potaknut socio-ekonomskim i političkim uzrocima. Na slici možete vidjeti područja gubitka poljoprivrednog sloja tla uslijed ljudske aktivnosti (prekomjerna sadnja i ispaša, te sječa stabala), što pretvara polusušna područja u pustinje. Tamnije obojana područja imaju veliki stupanj gubitka poljoprivrednog tla.

slide_2

Koji su uzroci degradacije tla? Gubitak poljoprivrednog tla uzrokovan je brojnim čimbenicima, od kojih su mnogi ili većina povezani s ljudskim razvojem. Primarni uzroci su:
  • krčenje šuma
  • prekomjerna ispaša
  • prekomjerno krčenjem tla za proizvodnju ogrjevnog drva
  • poljoprivredne djelatnosti
  • učestale poplave
  • industrijalizacija
Sljedeća slika prikazuje relativne veličine mehanizama koji uzrokuju degradaciju tla, po regijama.

Na globalnoj razini, degradacija tla uzrokovana je prvenstveno prekomjernom ispašom (35%), poljoprivrednim djelatnostima (28%), krčenjem šuma (30%), prekomjernim krčenjem tla za proizvodnju ogrjevnog drva (7%), i industrijalizacijom (4%). 16 milijuna kvadratnih kilometara tla trenutno se koristi za uzgoj usjeva - količina zemljišta približno jednaka veličini Južne Amerike, dok se 30 milijuna kvadratnih km koristi za pašnjake, područje jednako cijelom afričkom kontinentu. Sve u svemu, to je više od 40% tla na planetu. Koristimo 60 puta više zemlje za uzgoj kultura za prehranu, nego za život. Na poljoprivredu otpada pola svjetski dostupne slatke vode, od koje se većina koristi za navodnjavanje. Sve te aktivnosti zajedno, plus sječa šuma i degradacija koja ima tendenciju da ide ruku pod ruku s poljoprivredom, čini poljoprivredu najvećim izvorom stakleničkih plinova, više nego što stvori industrija, prijevoz ili proizvodnja električne energije. Hoće li površinski sloj tla nestati? Neki stručnjaci strahuju da bi svijet, po sadašnjoj dinamici potrošnje, uskoro mogao ostati bez obradivog poljoprivrednog sloja tla. Gruba procjena trenutnog stanja degradacije tla sugerira da je obradivog sloja tla ostalo za još nekih 60 godina. Oko 40% tla koje se koristi za poljoprivredu diljem svijeta svrstava se kao degradirano ili ozbiljno degradirano – s tim da je 70% obradivog tla, sloja koji omogućuje rast biljaka, već nestalo. Zbog različitih načina uzgoja koji iznose ugljik iz tla i čine tlo manje robusnim i siromašnijim hranjivim tvarima, tlo se gubi 10-40 puta brže nego što se može prirodno obnoviti. Čak i dobro održavano poljoprivredno tlo u Europi, koje može izgledati idilično, nestaje uslijed neodrživih omjera. Degradirano tlo znači da ćemo proizvoditi 30% manje hrane tijekom sljedećih 20-50 godina. To je suprotno od projicirane potražnje za proizvodnjom 50% više hrane, uslijed rasta populacije, te toga što bogatiji ljudi u zemljama poput Kine i Indije jedu više mesa, za što treba i više zemlje za proizvodnju dovoljnih količina hrane.

Područja degradacije tla

Ova slika pokazuje kako je problem degradacije tla sveprisutan, te obuhvaća sve kontinente. Područja ozbiljne zabrinutosti su zone u kojima je već 75% tla izgubljeno. Degradacija tla ostati će važan globalni problem 21. stoljeća, što zbog nepovoljnog utjecaja na poljoprivrednu produktivnost i okoliš, a što zbog utjecaja na sigurnost hrane i kvalitetu života. Mnogo je toga što možemo učiniti, samo se moramo odlučiti za akciju i pružiti podršku tamo gdje je potrebno. Prva i najvažnija stvar je vraćanje ugljika natrag u tlo, izostavljajući loše poljoprivredne prakse poput obrade tla, paljenja strništa, lošeg upravljanja hranjivima i prekomjerne ispaše. U tlo treba dodavati stajsko gnojivo, te iskoristiti ljudski otpad iz gradova kao gnojivo, umjesto da se ono ispire u more. Također je važno vršiti križanje usjeva (križanje sa satrim sortama, koje obiluju hranjivima), koje se treba više usredotočiti na ljudsku prehranu, produktivnost, te na osobine koje poboljšavaju tlo. Moderne pšenice sorte, primjerice, imaju samo pola mikronutrijenata koje su imale stare sorte, a ista stvar je i kod voća i povrća. Danas je fokus na uzgoju visoko prinosnih usjeva koji mogu preživjeti na degradiranom tlu, tako da ne čudi da je 60% svjetske populacije manjkavo hranjivim tvarima poput željeza. Ako ono nije u tlu, nije u našoj hrani.

Izvori: USDA, TIME i University of Michigan