Nestašica hrane – dvije strane priče

Tanja Folnovic

Od svih problema s kojima se planet suočava, neki izgledaju bitnijima nego globalna nestašica hrane. Dovoljno hrane - naša najvažnija potreba kao živih bića – postaje problem gotovo 1 milijarde ljudi, problem koji se može samo pogoršati porastom broja populacije. No, još više zabrinjava druga strana nestašice hrane – iznimno velika količina hrane koja se svake godine baca od strane onih koji je imaju na pretek. Kako je moguće da je tolika potreba za hranom, dok se istovremeno toliko mnogo baca? Ovo pitanje jedan je od glavnih problema 21. stoljeća.

Podaci o broju pothranjenih ljudi

Iako ekonomske poteškoće mogu dovesti do problema ograničenog pristupa hrani bilo gdje, u zemljama u razvoju taj je problem nestašice hrane vrlo raširen. '' Zemlje u razvoju '' često su definirane kao one s bruto nacionalnim dohotkom manjim od 4000 dolara po osobi. Ali ovdje je obrat – tehnički, već postoji dovoljno hrane za sve. Problem nije samo proizvodnja, nego ekonomska nejednakost. A bogate zemlje, koje kontroliraju većinu hrane, gotovo pola od toga bace.

pic2

Koliko se hrane baca

Propadanje i gubitak hrane Ukupno propadanje i gubitak hrane jedanko je raspoređeno na zemlje u razvoju i industralizirane zemlje. Međutim, zemlje u razvoju imaju mnogo više otpada hrane po stanovniku.

pic3

Propadanje i gubitak hrane po čovjeku

Infografiku kreirao: Public Health Degree

Razlog bacanja hrane nije samo financijski. Ekološki gledano, bacanje hrane dovodi do rasipne upotrebe kemikalija kao što su gnojiva i pesticidi; više goriva utrošenog za transport i više trule hrane stvara više metana - jednog od najvažnijih štetnih stakleničkih plinova koji je razlog klimatskih promjena. Metan je, kao staklenički plin, 23 puta štetniji od CO2. Velika količina hrane koja se baca na odlagališta značajno doprinosi globalnom zatopljenju. U EU se godišnje baci više od 100 milijuna tona hrane (procjena iz 2014.). Ako se ništa ne poduzme, očekuje se porast bačene hrane na oko 126 milijuna tona do 2020. godine. Bacanje hrane nije samo etičko i ekonomsko pitanje, ono također iscrpljuje okoliš ionako ograničenih prirodnih resursa. Svi sudionici u lancu hrane imaju svoju ulogu u prevenciji i smanjenju bacanja hrane, od onih koji proizvode i obrađuju hranu (poljoprivrednici, proizvođači i prerađivači hrane) do onih koji omogućuju potrošnju iste (ugostiteljski sektor, trgovci) i na kraju sami potrošači. Činjenice o bacanju hrane
  • u svijetu je gotovo milijarda pothranjenih ljudi, a svake godine američka kućanstava, trgovci i ugostitelji bace oko 40 milijuna tona hrane, što bi zapravo bilo dovoljno da zadovolji glad svakog od njih
  • voda za navodnjavanje, koja se globalno koristi za uzgoj hrane koja se na kraju baci, bila bi dovoljna za domaće potrebe (200 litara po osobi po danu) 9 milijardi ljudi (očekivani broj ljudi na planetu do 2050.)
  • da posadimo drveće na zemljištu koje se trenutno koristi za rast višaka hrane i one koja će se baciti, to bi nadoknadio teoretski maksimum od 100% emisije stakleničkih plinova iz izgaranja fosilnih goriva
  • 10% emisije stakleničkih plinova bogatih zemalja dolazi od proizvodnje hrane koja se nikad neće pojesti
  • Velika Britanija, SAD i Europa imaju gotovo dvostruko više hrane nego što je potrebno od strane prehrambenih potreba. Do polovice ukupno proizvedene hrane izgubiti se između farme i tanjura. Ako su u to uključeni usjevi za ishranu stoke, europske zemlje tada imaju više od tri puta više hrane nego što im je potrebno, dok SAD ima oko četiri puta više hrane nego što je potrebno, a do tri četvrtine hranjive vrijednosti se izgubi dok dođe do usta ljudi
  • hrana koja se baci u SAD-u, Europi i Velikoj Britaniji može smanjiti broj s gotovo milijardu gladnih ljudi na manje od četvrtine
  • davanjem otpadne hrane svinjama može se spremiti 2-500 puta više ugljičnog dioksida, nego davanjem hrane u anaerobnu razgradnju
  • 2,3 milijuna tona ribe svake se godine odbaci u sjevernom Atlantiku i Sjevernom moru; 40-60% ulovljenih riba u Europi se baci - bilo zbog pogrešne veličine, vrste ili zbog loše upravljanja europskim sustavom kvota
  • 20-40% voća i povrća u Velikoj Britaniji se baci čak i prije nego što dođe do trgovine - uglavnom jer ne odgovaraju pretjerano strogim standardima supermarketa
  • količina bačenog kruha i drugih proizvoda od žitarica u Velikoj Britaniji dovoljne su da se nahrani 30 milijuna gladnih ljudi u svijetu
  • svaki dan se na planetu ubere 4600 kilokalorija, za svaku osobu; od čega se samo oko 2.000 i pojedu - više od pola se izgubi na putu
  • 24-35% školskih ručkova završi u smeću

Agrivi je najmoćniji poljoprivredni sustav i mijenja način na koji se proizvodi hrana, uvjeri se i ti: