Oprašivači održavaju poljoprivrednu proizvodnju

Tanja Folnovic

Oprašivanje je ključan proces i u prirodnom kopnenom ekosustavu i u onom kojim upravlja čovjek. Ono je važno za proizvodnju hrane i ljudsku egzistenciju, a izravno povezuje divlji ekosustav s poljoprivrednim proizvodnim sustavima. To je važan proces koji u velikoj mjeri ovisi o simbiozi između vrsta, oprašivača i onog kojeg se oprašuje. Oprašivači su pčele, kukci, ptice i druge životinje koje prenose pelud s jednog cvijeta na drugi, čime oprašuju biljke i omogućavaju im da se razmnožavaju. Iako su pčele najčešća skupina oprašivača, i drugi kukci i životinje, uključujući ose, leptire, muhe, bube, šišmiši i kolibrići, su također značajni oprašivači.

slika1

Divlji i domaći oprašivači

U poljoprivrednim ekosustavima, oprašivači su neophodni za voćnjake, hortikulturu i proizvodnju stočne hrane, kao i za proizvodnju sjemena korjenastog i predivog bilja. Oprašivači poput pčela, ptica i šišmiša utječu na 35% svjetske proizvodnje usjeva, povećavajući proizvodnju 87 vodećih usjeva diljem svijeta, plus mnoge biljne lijekove. Za ljudsku prehranu oprašivanje je korisno ne samo zbog obilja voća, orašastih plodova i sjemenki, već i zbog njihove raznolikosti i kvalitete; doprinos namirnica ljudskoj prehrambenoj raznolikosti, dostatnost vitamina i kvaliteta hrane je značajna. Na primjer, veličina i oblik jabuke, sadržaj ulja uljane repice, te tržni oblik i rok trajanja jagoda poboljšani su oprašivanjem kukaca.

slika2

slika3

Slika- Kristine Krewenka, Agroecology, Göttingen, Njemačka

Slika- Jim Cane, Bee Research Institute, Longan, SAD

Primjer kako oprašivanje utječe ne veličinu i oblik ploda. Na obje slike oprašeni plod je na lijevoj strani.

Zašto su oprašivači važni? Oprašivači mogu povećati prinos i poboljšati kvalitetu mnogih usjeva. Dobro oprašivanje može povećati stabilnost proizvodnje usjeva, smanjujući varijabilnost prinosa iz godine u godinu i od mjesta do mjesta, s privremenim pohranjivanjem učinaka klimatskih promjena i promjena korištenja zemljišta. Ako nema dovoljno odgovarajućih kukaca koji bi oprašivali usjeve kojima je to potrebno, oni tada neće dati svoj puni potencijal. Mnogi usjevi koje oprašuju kukci daju veliki prinos, bogati su hranjivima (prepuni vitamina i minerala) i velike su ekonomske vrijednosti. Oprašivanje vrše i divlji i domaći oprašivači. Domaći oprašivači igraju ključnu ulogu u proizvodnji pojedinih vrsta voća, povrća i krmnog bilja. Domaće pčele, uključujući plavu voćnu pčelu, brojni bumbari i druge domaće pčele, značajni su oprašivači, a mogu biti učinkovitiji od mednih pčela.

slika5

Pčela i uljana repica

Medne pčele naširoko se koriste za dopunu divljim oprašivačima i poboljšanu proizvodnju usjeva, ali nema ih dovoljno da oprašuju sve kulture kojima je ono potrebno. Na primjer, komercijalni proizvođači mednih pčela koji pružaju usluge oprašivanja upravljaju s nekoliko stotina do čak 80.000 košnica, a za godišnju proizvodnju badema u Kaliforniji potrebno je 1,3 milijuna kolonija pčela, koje oprašuju preko 615,000 jutara nasada badema. Za većinu usjeva pčele nisu najbolji oprašivači. Različite kulture trebaju različite oprašivače. Neke biljke ovise o stručnom oprašivaču, primjerice grah u velikoj mjeri ovisi o bumbaru. Ostali usjevi kao što su uljana repica, jabuka i jagoda oprašuje mnogo različitih insekata uključujući i pčele samice, medne pčele, bumbare i muhe. Koji kukci su bitni za oprašivanje pojedinih usjeva varira od godine do godine i od mjesta do mjesta, na što uvelike utječe klima, vrijeme i lokalno upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom. Ljudska aktivnost, temeljena na pretpostavci da je oprašivanje slobodna i u velikoj mjeri dostupna ekološka usluga, stavila je veliki pritisak na oprašivače, i to ne samo povećanjem njihove potražnje već i uklanjanjem njihovih staništa. U posljednjih nekoliko desetljeća hortikultura se brzo proširila, a krajolik je postao jednoličan zbog intenzivnog uzgoja. Nedostatak oprašivanja povećao stoga svijest o vrijednosti i zahtjevima upravljanja ovom uslugom. Kukci oprašivači bitni su za proizvodnju hrane, poboljšavajući prinos i kvalitetu usjeva. Mnogobrojni pritisci prijete populaciji oprašivača, uključujući promjenu korištenja poljoprivrednog zemljišta, bolesti, klimatske promjene i pesticidi. Posljedica toga je pad obilja i bogatstva vrsta i divljih i domaćih oprašivača, te prijetnje stabilnosti oprašivanja usjeva. Zbog toga je neophodno očuvati i upravljati kukcima oprašivačima, ali i zbog potrebe za povećanom proizvodnjom hrane. Za poboljšanje i održavanje oprašivanih usjeva poljoprivrednici trebaju:
  • Uspostaviti rubove polja bogate cvijećem i smanjiti učestalost i intenzitet rezanja živica na poljoprivrednom zemljištu, zbog povećanja cvjetnih i gniježđenih resursa za oprašivače
  • smanjiti unos i ciljano koristiti pesticide, kao što su insekticidi i herbicidi kako bi se smanjio rizik od negativnih utjecaja na oprašivače i cvjetnice na kojima se hrane
  • povećati raznolikost cvatućih usjeva ili rotirati korisne usjeve poput djeteline, graha i uljarica, da bi se povećali cvjetni resursi dostupni oprašivačima na obradivim površinama
  • štititi polu-prirodna staništa, kao što su šume, vrištine i livade, koji osiguravaju potrebno gniježđenje i hranilište za različite zajednice oprašivača uspostavljanje i/ili održavanje niskih travnjaka, koji su visoko kvalitetna staništa za širok spektar divljih oprašivača
  • razmotriti uvođenje domaćih oprašivača poput pčela ili bumbara, ako divljih oprašivača ne ispunjavaju u potpunosti potrebe biljaka za oprašivanjem

Sources: LWEC | Agpollinators | FAO